100? 200? 1000? nekoliko tisuća? Stotine tisuća?. A koliko ljudi živi na planeti Zemlji? I svaki čovjek je drugačiji. Ne postoje dva ista čovjeka osim jednojajčanih blizanaca, a i oni se u nekim detaljima razlikuju. Zašto bi za sedam milijardi ljudi, koji različito izgledaju, imaju različite karaktere, različit način života, različit način razmišljanja i shvaćanja svijeta, trebali biti liječeni istim lijekovima. Po kojoj logici. Kažu da je kamilica dobra za bolove u želucu, grčeve, menstrualne bolove i druge tegobe probavnog trakta, ali kad ja popijem kamilicu, dobijem upravo to, bolove u želucu, mučninu, grčeve i osjećam se jako loše.
Trebalo bi ljudima vratit sposobnost da hodajući livadom točno znaju koja im biljka treba u određenom trenutku, kao što to znaju životinje. Mačka kad izađe na livadu točno zna koju će travu pojesti i koja će joj očistiti želudac. Kako to zna? To vjerojatno nikad nećemo saznati, ali je činjenica da zna. Ili možda hoćemo, kada i mi budemo imali tu sposobnost.
Kako odabrati ono što je dobro za nas? Odgovor je zapravo prilično jednostavan. To što je dobro za nas nam se sviđa, izaziva u nama osjećaj zadovoljstva, lijepo nam je kad to vidimo, dodirnemo, omirišimo. Imamo pet čula koja nam služe da se snalazimo u svijetu. Koji bi trebali biti naši perceptori, antene koje će nas odvesti u dobrom smjeru. Ali naša su čula zakržljala, odnosno naša su čula prevarena. Na policama dućana kupujemo ono što nam se sviđa. Ali ne sviđa nam se sadržaj, sviđa nam se ambalaža. Proizvođači hrane to jako dobro znaju pa dodaju razne boje, mirise, arome koje naravno nisu originalne, jer proizvodi lišeni hrane, moraju nekako privući pažnju. Dodani su im mirisi i boje, i zapakirani su u vesele, šarene svjetlucave ambalaže koje privlače svojom svježinom i šarenilom, u zamjenu za stvarni okus, miris i boju koje niti nema, jer je napravljeno od sastojaka koje rijetko tko može ispravno izgovoriti.
Vratiti se sebi je jedini put ka istinskom, pravom i potpunom iscjeljenju. Koliko ljudi obilazi liječnike terapeute, iscjelitelje, jer traže put natrag u cjelovitost, zdravlje, sreću i blagostanje. Isprobavaju desetine različitih terapija od kojih im neke pomognu djelomično, neke, malo a neke nimalo.
Ne okrivljujem liječnike. Ne mogu ulaziti u razloge zbog kojih su odlučili posvetiti svoj život liječenju drugih ljudi. I zaista smatram da veliki dio njih ulaže veliku količinu vremena, energije, truda i znanja da pomognu drugim ljudima. Ali znanja koja su dobili su ograničena, mahanicistička i nepotpuna da bi mogli liječiti i izliječiti nešto tako složeno kao što je ljudski organizam, taj savršeno organiziran sklop funkcija koji nam je svima dan dolaskom na ovaj svijet. Ali ono što medicina zna, ali često namjerno ili slučajno zaboravlja, je da ljudsko tijelo nije samo skup organa, mišića, kostiju i kože već i cijeli spektar emocija, raspoloženja, misli, i vjerovanja koje čine naše živote takvima kakvi jesu. Liječiti tijelo, ili liječiti jedan organ koji je iz nekog „nepoznatog“ razloga otkazao poslušnost, i počeo raditi probleme, ne uzevši u obzir cjelinu ljudskog bića, je posao koji donosi samo privremene, ili uopće ne donosi rezultate.
Holistički terapeuti, nudit će vam nešto drugačija rješenja, uz uvjet da slušate njihove savjete I slijedite njihove upute, koje su možda pomogle nekome, ali to ne znači da će pomoći vama. Uz to, to će vas sve skupa, prilično koštati, tako da kako god okrenete, ispada da je liječenje nešto što ulazi vrlo duboko u vaš novčanik, a često ne daje željene rezultate.
Uostalom, čak iako zanemarimo činjenicu da je u liječenju na ovaj ili onaj način, profit ključna kategorija, i zauzmemo stav da liječnici ili holistički terapeuti doista žele pomoći ljudima povratiti njihovo izgubljeno zdravlje, ostaje činjenica da oni koliko god se trudili, ne mogu znati što je vama. Ne mogu znati vašu povijest, vaša vjerovanja, vaše strahove, vaše čežnje, želje i potrebe, sve što ste htjeli, za čim ste čeznuli, čemu ste se nadali i što ste očekivali. Čak i da saznaju sve te pojedinosti, možda neće moći shvatiti što vas sprečava da učinite neke korake koje bi vas dovele na put ozdravljenja, jer su njihove misli, uvjerenja i kompletan mentalno-emocionalni sklop drugačiji od vašeg. I koliko god se trudili zauzeti neutralnu poziciju, mislit će da pretjerujete, da ste naporni, tvrdi i prekritični, ili pak, slabi, nedovoljno odlučni, nesigurni, ogorčeni, i da je to sve zato jer se ne želite promijeniti i shvatiti da ste u krivom. Možda ćete ih taknuti u neku bolnu točku, možda probuditi neke njihove stare zaboravljene rane, možda će vas osuditi, žaliti, ili se ljutiti na vas. Iza kute, profesije, stručnosti i titule, kriju se samo ljudi, ranjivi i uplašeni, ljuti ili povrijeđeni i rijetki su oni koji će se moći odvojiti od vlastitih uvjerenja, misli i osjećaja i razumjeti vas u vašoj potpunosti. I to je u redu. Dati će vam neke lijekove, preparate, terapije, i čekati da vide je li vam bolje. Vi ćete možda promijeniti liječnika, terapeuta, iscjelitelja, nadajući se da će slijedeći pronaći put do vašeg zdravlja, dati vam čarobnu pilulu, koja će u jednom trenu odnijeti sve vaše probleme, strahove, brige i učiniti vas sretnim ljudskim bićem.
Ali stvari ne idu na taj način. Ne postoji čarobna pilula, kuglica, kap ili tretman koji će kao čarobnim štapićem odnijeti vašu nelagodu, bolest ili muku.
Ipak, postoji put van. Naravno da postoji. Put prema ozdravljenju, cjelovitosti, i radosti. Pa čak i ako ne stignemo na cilj, koračanje tim putem donijet će nam neprocjenjivi osjećaj da smo na pravom putu. Slušajte sami sebe. Poštujte vlastite želje, čak iako svi ostali misle da su nerealne, neutemeljene ili lude. One želje koje čine da osjećate radost i uzbuđenje. Od čega vam srce brže kuca i jedva čekate da ih ispunite. One želje od kojih vam se usne razvuku u osmijeh čim na njih pomislite.
Nema komentara:
Objavi komentar